May Result Svetogrde 1. Kad Crt Sedne Na Presto 2. Mesec Je Sad Sa Nama... 3. Noc Crnoga Plamena 4. Zloslut 5. Svetogrde 6. U Narucju Mrtvoga Boga 7. Pogrom 8. Kraljevstvo Mrtvih Gavrana 1. Kad Crt Sedne Na Presto Gde se sumpor rada I plamen živi iz tla Ogoljene krošnje šapucu I zemlja je mrtva, jalova Gde gine svetlost, mre I sivilo beskrajno grli svod Vetar kuka i zavija I vucji se lavež lomi gudurom Gde hucu vrtlozi vremena I crnilo beskrajno ljubi svod Gde duše moraju u okove Kad umru, u temelje ognjene Tu se uzdižu dveri Nava Tu sedi Crt u žarištu Na prestolu od zlata Tu idoli krsta ništavni su Neumoljiv danak-sud Svima koji umrli su! [Glad, 7511] 2. Mesec Je Sad Sa Nama... Propast hrišcanske lažne biti Pociva na oštrici maca Corta I ovaj kamen mesom kopnjen Cuvace zemlju od krsnoga roda Mesec je sad sa nama Vlašici gospodare svodom Crna božanstva vladaju Našom sudbom i grobom I ja, držacu mac ka njima I ja, pagansku krv cu liti I ja, skrnavitelj "svetog" krsta I ja, demonsku snagu piti Mesec je sad sa nama Iskrene snage vrh Svrgnimo hrišcanskog gada Balcak u ruci il' smrt! Morana je sad sa nama Šuma je naš dom Bes, tame vladar Spalice hrišcanski rod! [Kozeljnik -- Glad, 7504] 3. Noc Crnoga Plamena Svojeg su boga satrali židovi Zašto ja da klanjam mu se? Ognjenim krstom napali kerovi Sinove zemlje -- svetim se! Oh, kako vas mrzim sve...!!! Truloga hrasta gnjilo se deblo Apokrife istocnika raspeto telo Poroda sina kurvinog Nazarecanina prokletog Nek' se njišu krošnje bez života Nek' nocas sve za mene mre Sunce više da ne izade Bela zora nikad ne svane Nek' se njišu krošnje bez života Nek' nocas sve za mene mre Jalova je grudba ispod groba Crna kuga da vas izjede Corte za tebe žrtvovacu Hrišcansku vrstu Corte, samo se slabost Rada na krstu Noc plamena dolazi Mržnjom da me ispuni Krvi je do kolena Guta hrista crnica Noc plamena nastupi Pada toranj crkveni! [Glad, 7512] 4. Zloslut Đavolji moje duše je kroj Nad srcem bije rogatog broj Crna mi krv k'o gavrana soj Vecni pogled ka smrti je moj Meso što nosim davolu kosim Po mudrosti sudim tamu da probudim Zadahom gneva, slabost odoleva U gordosti moga, od crnila zloduha Oko je moje bezdano, duboko Do granica gde svetlost nema lica Gde ponori sustižu ponore A led'na duša u kiselom pere Gde glasovi radaju jauke A sene zloslutne od iskona muke [Kozeljnik, 7509-7512] 5. Svetogrde Proklet da si raspeto kopile Jalovo seme umornoga starca Umiri u mukama sada i do naveka Zanavek proklet da si u vatrama Nava... Šibacu ti dušu U ponorima vecnosti Gnjilim i smradnim Zadahom beskonacnosti Proždracu srcad Sinova i šceri vaših I utreti put krstu Iz zemlje naše... I kao što sve vene i truli I kao što sve u smrt hrli Zdrobljeno u tišini U cemeru i tmini Srce ti osta u vecnoj praznini, Seti i cumi [Glad, 7512] 6. U Narucju Mrtvoga Boga "Klece mršave glave pred likom boga svog... mole, no tamo samo cuti raspeti bog" Odavno sam ja odabrao Put propasti ponora Odavno mi tuga meso truje Zauvek sam njemu dao Sve što mu i pripada On je iskra cekica Nakovnja mog srca Satana u meni Dok smrt ne pozdravi Đavolu služim Dok telo od duše ne rastavi A ti, ti si sve što vene i truli Ti si sve što u sutonu se raspada Ti si slabost što nož u leda Zabada, ti si u pepelu kruna trnja Ti si sva moja mržnja Blagoslovljen usijanim železom Oslepljen i proteran u Kraljevstvo devet senki Gde mnoge staze vode vragu Nagnjen nad drven obrnut krst Pod stupovima slepe vere krvari Slab i žalostan bog sakatih Crni vihori krv mu odneli Serbiom nikad jahve svoju decu vodio S tumorom crnim dobrotu porodio U narucje mrtvom bogu poslao Sam stado -- sinove i šceri Udari sekira preko Bespomocnog potiljka Lešina se preko Klisure strovalila Nek sad u smrti Pronade svog gospoda Ugaslo, u paucini kandilo Krvari i place ikona Kuka, dok gori kupola Mrtvi jehova nad sudbom sinova [Glad, 7512] 7. Pogrom Cas je sada, o majko Da konacno prozboriš ti Kroz sinove tvoje casne Poruke kralja pronesi Da istini kobnoj ližemo skute Nek krvavo zausti reci bolne i krute Što bolece silno onog što pljunu Vecnosti tame, paganske pute! Rane su matero tvoje duboke Vekovi gnojni leže u njima Smrad ih opseda grozni A kršteni smrad se zove! Mleko gorcine kojim dojila ti si Ogavnim grlima gutaše Ne, ne beše im dovoljno Grudi ti tvoje išcupaše Zatrimo svaki kršteni trag Uništimo svetlost što slabost Im poji, ne dajmo drevnost našu O majko, zakleto sinovi tvoji! Zatrimo svaki kršteni trag Zgromimo svetlost što u laži stoji Jedino drevna matero ti si Slave te sinovi tvoji Strah nek' bude im jedina nada Smrt i bol siguran dom U trenu kad gordo zaustiš majko U poslednjem govoru tvom! [Milan, Kozeljnik, 7509-7512] 8. Kraljevstvo Mrtvih Gavrana Slepoga gavrana krila su nosila Od visina Prokletija sve do U tišine Dunava Proli mi krvcu preko kamena Kruna trnja u blatu zgažena Živa mi rana ostala Breme gorko, telo mi trovala I nikada nije zacelila "Težak je teret vremena vecnih zima i snegova" Ocajno srce bez spokoja Vodi kroz senke beskraja Grli ništavilom zaborava, jer Mertva se duša tetura precima Ka kraljevstvu mrtvih gavrana Bezimenom pesmom zvana Mrtva se duša vuce žalosna Kroz kraljevstvo mrtvih gavrana [Glad, B. Beloševic, 7512]